Nekad se na prostoru Vasojevića posebna pažnja pridavala domaćoj radinosti. Skoro sve djevojke i žene bavile su se izradom odjevnih predmeta od vune. Mnoge od njih bivale su i dobre vezilje i tkalje. Žene su se takmičile koja će da isplete više džempera, pantalona, prsluka, kapa, čarapa, šalova i drugih proizvoda od vune, dok su se tkalje i vezilje trudile da na vunenim ćebadima, ćilimima i ukrasnim platnima unesu što više šara i detalja i time dokažu svoju sposobnost i kreativnu vještinu. Djevojke koje su važile za dobre „rabotnice“ bile su privilegovane i po pitanju udaje, a o tome koliko su njihove rukotvorine bile cijenjene govore i narodne pjesme i zapisi, kao i mnogobrojni tekstilni predmeti koji se čuvaju u etnografskim i drugim muzejima. Međutim, danas je na području Andrijevice, pa i mnogo šire, teško je pronaći nekoga ko se bavi ovim poslovima. Skoro da više niko ne plete, te su se dobre vezilje i tkalje preselile u prošlost. Ipak, u selu Oblo Brdo, u kući uzornog domaćina Veska Labovića i njegove supruge Gordane, još uvijek se održava tradicija koja se ogleda u pletenim i vezenim radovima. Što je posebno interesantno, njihove kćerke, devetogodišnja Jelena i osmogodišnja Ivana, učenice drugog razreda osnovne škole u Kraljima, zahvaljujući podsticajima i podučavanju babe Božane, već duže vrijeme intenzivno pletu i vezu.
- Moja majka Božana, kao i većina žena iz naših krajeva, pored drugih poslova na selu, morala je da prede i plete, jer su tada svi uglavnom nosili vunenu odjeću. Vuna je tada, za razliku od današnjih dana bila na cijeni. Nažalost, kako su godine odmicale u Crnoj Gori i ondašnjoj Jugoslaviji došlo je do gašenja tekstilne proizvodnje tako da je opala potražnja za ovom značajnom sirovinom. Takođe, na domaćem tržištu se pojavila jeftina uvozna roba koja je potisnula u stranu domaće vunene i druge ukrasne proizvode. No, moja majka, koja sada ima 83 godine, je ostala vjerna tradiciji. Ona je svoje znanje prenijela i na unuke koje su naučile da pletu i vezu, što je danas, zaista, prava rijetkost u našim krajevima – ističe Labović.
Malene Jelenu i Ivanu zatekli smo u školi u Kraljima do koje svakodnevno putuju po tri kilometra u jednom pravcu. Tu je bila i njihova najmlađa sestra Marijana koja je u vrtiću, koji radi pri ovoj školi.
- Pored toga što volimo da učimo, rado pletemo i vezemo, onako kako nas je baka naučila, još prije nego smo krenule u školu. To nam predstavlja zadovoljstvo,. To je naša igra sa iglama, pletivom i koncem. Sigurne smo da će nam se ubrzo pridružiti i najmlađa sestra Marijana koja već počinje da plete. Ne smeta nam to što smo đaci pješaci, jer mi smo mlade i zdrave i sve lako stižemo – istakle su Jelena i Ivana, poručujući da će se ovim poslom baviti i dalje, onoliko koliko im to mogućnosti budu dozvoljavale.
Učitelji u Ivana Vukić i Rajko Zeko Miketić imali su samo riječi hvale za djevojčice, navodeći da se radi o izuzetno bistroj i nadarenoj djeci.
- Jelena je starija, ali je godinu dana sačekala sestru Ivanu, tako da su zajedno krenule u školu. Još prije nego što su stupile u školske klupe znale su da čitaju i pišu, što samo po sebi pokazuje da se radi o posebnoj djeci. Uz to, pravi kuriozitet predstavlja to što su one naučile da pletu i vezu, što je prava retkost u našim krajevima, kad se zna da se domaćoj radinosti i starim zanatima ne poklanja dovoljno pažnje. One su tako na najbolji način spojile kreativne sposobnosti i školske obaveze, pokazujući kako se baštine, čuvaju i njeguju tradicionalne vrijednosti koje svjedoče o nekadašnjem životu u našim krajevima – istako je učitelj Miketić.
D.J.

Mještanin i poznati aktivista iz Kralja Mikan Perović ističe da bi primjer mladih pletilja Jelene i Ivane Labović trebalo da da impuls nadležnim institucijama da više pažnje posvete domaćoj radinosti i vuni kao značajnoj industrijskoj sirovini.
- Vuna je neda predstavljala pravo bogatstvo. Sad ta vuna, zbog poremećenih tržišnih vrijednosti, završava uglavnom na smetlištima. To je prava šteta, jer su proizvodi od vune nekad, pored toga što su bili od velike koristi, odražavali društveni status i nacionalna obilježja jednog naroda. Zato primjer zlatnih djevojčica Labović, koje su naučile da pletu i vezu, treba da podstakne nadležne da ovoj oblasti pridaju više pažnje, jer vuna umjesto što se baca, treba da bude u službi mode, kao što je to slučaj u nekim drugim razvijenim sredinama – ističe Perović.